• hr
  • en
  • de
  • it
  • ru

Rad i zapošljavanje

Zakon o radu (NN, br. 149/09, 61/11, 82/12) određuje osnivanje radnog odnosa ugovorom o radu.

Zakonom su izričito utvrđene odredbe koje moraju biti ugrađene u ugovor o radu:

  • Naziv ugovornih stranaka, njihovo sjedište, odnosno prebivalište
  • Mjesto gdje će se posao obavljati
  • Poslovi koje će radnik obavljati
  • Datum početka radnog odnosa
  • Pretpostavljeno trajanje radnog odnosa (u slučaju da se radni odnos sklapa na određeno vrijeme)
  • Trajanje plaćenoga godišnjeg odmora
  • Otkazni rok
  • Iznos plaće, dodaci na plaću, rokovi isplate
  • Trajanje radnog dana ili tjedna.

1. TRAJANJE UGOVORA O RADU

Ugovor o radu u pravilu se sklapa na neodređeno vrijeme, no iznimno se može sklopiti i na određeno vrijeme, kada je prestanak unaprijed određen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, dovršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. U tu kategoriju spadaju: obavljanje sezonskog posla, privremene zamjene odsutnog radnika, privremeno povećanje opsega poslova, privremeni poslovi za koje poslodavac ima hitnu potrebu, te ostali slučajevi predviđeni drugim zakonima.

2. PLAĆE

Zakon utvrđuje obvezu određivanja bruto plaće koja mora biti navedena u ugovoru o radu i koju će poslodavac isplaćivati radniku za obavljeni rad. Zakonskim odredbama utvrđena je minimalna bruto plaća koju poslodavac mora isplatiti radniku za obavljeni rad, a minimalni iznos je vezan uz stručnu spremu radnika.

3. PRESTANAK UGOVORA O RADU

Zakon o radu izričito određuje uvjete pod kojima prestaje ugovor o radu:

  • smrt radnika 
  • istek trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme
  • nakon što radnik navrši 65 godina i ima 20 godina radnog staža (ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore)
  • dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad
  • sporazumom radnika i poslodavca
  • otkazom
  • odlukom nadležnog suda.

Otkaz ugovora o radu kao postupak jednostrane izjave volje poslodavca, mora se uručiti radniku napismeno. Radnik ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave otkaza izjaviti prigovor na odluku poslodavca, a u slučaju daljnjeg negativnog odgovora poslodavca ili u slučaju ogluhe, radnik ima pravo u roku od 30 dana od dana primitka odluke o otkazu, podnijeti tužbu nadležnom sudu, ako smatra da je tom odlukom povrijeđeno njegovo pravo.

Za odluku o otkazu ugovora o radu poslodavac mora imati valjano obrazložene uvjete radi kojih nastupaju razlozi za otkaz:

  • poslovno uvjetovani otkaz
  • osobno uvjetovani otkaz
  • otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

Zakon predviđa da u slučaju osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ili drugih osobito važnih činjenica, poslodavac može uručiti radniku izvanredni otkaz ugovora o radu, koji za razliku od redovitog otkaza ugovora o radu ne predviđa obvezu određivanja otkaznog roka i plaćanje otpremnine. Izvanredni se otkaz mora donijeti u roku od 15 dana od dana saznavanja činjenice na osnovi koje je donesena takva odluka.

U slučaju redovitog otkaza ugovora o radu, radnik ima pravo na otpremninu. Iznos otpremnine ovisi o neprekidnom trajanju radnog odnosa kod istog poslodavca, a utvrđuje se u visini  trećine prosječne plaće ostvarene u posljednja tri mjeseca rada i to za svaku godinu neprekidnoga rada provedenog kod istog poslodavca. Radnik koji je kod istog poslodavca radio manje od dvije godine, nema pravo na otpremninu.

4. RADNO VRIJEME

Zakon o radu predviđa dvije osnovne kategorije:

  1. radni odnos s punim radnim vremenom
  2. radni odnos s nepunim radnim vremenom.

Za poslove na kojima ni uz mjere zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno se vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost, pa je za tu kategoriju predviđeno skraćeno radno vrijeme. U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada, te u drugim slučajevima prijeke potrebe, radnik je dužan na zahtjev poslodavca raditi dulje od punog radnog vremena u prekovremenom radu i to najviše do 10 sati u tjednu.

Predviđene su i mogućnosti preraspodjele radnog vremena i to ako osobitosti posla to zahtijevaju. Naime, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje dulje, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog ili nepunog radnog vremena. Tako preraspodijeljeno radno vrijeme ne smije biti dulje od punog radnog vremena, gledajući kroz prosjek kalendarske godine.

Puno radno vrijeme ne može biti dulje od 40 sati u tjednu.

5. ODMORI I DOPUSTI

Zakon o radu određuje tijekom radnog vremena minimalnu stanku od 30 minuta za radni odnos s najmanje 6 sati rada na dan.

Između dvaju uzastopnih radnih dana, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

Zakon određuje tjedni odmor i godišnji odmor u trajanju od minimalno 18 radnih dana. Propisano je i pravo na plaćeni dopust u trajanju od najviše 7 dana (vjenčanje, smrt u obitelji, rođenje djeteta i sl.).

Na zahtjev radnika, poslodavac može odobriti neplaćeni dopust, a za to vrijeme sva prava i obveze iz radnog odnosa miruju.